Studentski dom “Stjepan Radić” u Zagrebu izgrađen je sedamdesetih godina. Kapacitet je pet stotina studenata. Svaki kat ima zajedničke sanitarije, ali stanje je katastrofalno: cijevi cure, tuševi ne rade, pločice su oronule. Studenti su godinama prigovarali, ali ništa se nije mijenjalo; zapuštena, neodržavana kupaonica konačno je postala simbol šire nebrige za studentske uvjete.
Prošle godine grupa studenata osnovala je inicijativu. Napravili su dokumentarni videozapis koji prikazuje uvjete: snimili su plijesan na zidovima, začepljene odvode i mokre podove. Objavili su ga na društvenim mrežama. Video je postao viralan – milijun pregleda u tjedan dana. Mediji su preuzeli priču, a javnost je bila šokirana. Javno financirana, zajednička kupaonica u studentskom domu postala je ponižavajući simbol za zemlju koja želi biti moderna.

Ministar znanosti je reagirao i obećao hitnu renovaciju, pet milijuna kuna iz proračuna. No studenti su bili skeptični jer su slična obećanja čuli i prije. Tražili su transparentnost i uključenost u planiranje. Političari su pristali: formirano je povjerenstvo u kojem su predstavnici studenata nadzirali projekt renovacije.
Planiranje je bilo zahtjevno. Arhitekt je predložio moderno rješenje, a studenti su tražili funkcionalno. Jedan student rekao je da im ne treba dizajnerska, nego čista i pouzdana. Prevladalo je pragmatično razmišljanje: prioritet je bio da obnovljena kupaonica prije svega radi.
Renovacija kupaonica započela je tijekom ljetnih praznika i dovršena je u rujnu. Rezultat je bio zadovoljavajući: nije bila luksuzna, ali je bila čista, funkcionalna i dostojanstvena. Studenti su bili zadovoljni. Ministar je došao na otvorenje, održao govor i fotografirao se. Studenti su cijenili napor, ali su ostali oprezni.
Ovaj slučaj postao je primjer uspješne inicijative odozdo. Studenti su naučili da organiziranje djeluje, da javnost reagira na dokaze i da političari moraju odgovarati na pritisak. Aktivistički vođena, medijski pojačana kampanja, u čijem je središtu bila neprihvatljiva kupaonica, pokrenula je promjenu koja nadilazi jedan dom. Inspirirala je druge studente širom zemlje da se organiziraju; nekoliko drugih domova dobilo je renovacije, a ministarstvo je povećalo proračun za studentski standard.
Studentica Petra, koja je pokrenula inicijativu, dobila je nagradu za aktivizam. Istaknula je da inicijativa nije bila samo tema kupaonica, nego pitanje dostojanstva te da mladi ljudi zaslužuju uvjete koji odražavaju njihovu važnost za društvo.