Zatvor u Lepoglavi ima teretanu za zatvorenike. Oprema je osnovna – utezi, klupe, nekoliko kardio sprava. Svrha je rehabilitacija – zdrav um u zdravom tijelu. Ali prošle godine dogodio se incident koji je promijenio sigurnosne protokole. Zatvorenik Ivica, osuđen na deset godina za pljačku, koristio je stalno prisutan sobni bicikl kao alat za bijeg.

Kako? Ivica je bio inženjer prije nego što je posrnuo. Pametan, maštovit, strpljiv. Primijetio je da je stacionarno postavljeni, relativno nezaštićeni sobni bicikl sastavljen od metalnih dijelova koji bi mogli poslužiti kao alati. Tijekom šest mjeseci, za vrijeme vježbanja, postupno je rastavljao pojedine komponente. Vijci, osovina, lanac – sve je imalo potencijalnu vrijednost.

Od odvojenih dijelova izradio je improvizirane naprave kojima je mogao oslabiti prepreke i manipulirati zatvorskom opremom. Genijalno, ali pogubno, iskorišten pomalo rastavljen sobni bicikl dao je polugu i osnovna pomagala potrebna za njegov plan.

Plan je bio smion. Pod okriljem noći radio je tiho i postepeno, pazeći da ne privlači pozornost. Kad je procijenio da je otvor dovoljno spreman, čekao je olujnu noć, kada je buka vjetra prikrivala sve sumnjive zvukove, i iskoristio trenutak za izlazak.

Bijeg je trajao tri dana. Uhvaćen je u šumi pedeset kilometara dalje. Gladan i iscrpljen, nije dobro isplanirao što slijedi nakon bijega, pa se cijeli pothvat pokazao kratkotrajnim.

Istraga je razotkrila propuste. Uprava se pitala kako je moguće da je sobni bicikl, iako pod nadzorom, mogao biti toliko rastavljen. Direktor je naredio da se sve sprave modificiraju: učvršćivanje, zavarivanje i redovitije inspekcije. Tako je sigurnosno dorađen i strože kontroliran sobni bicikl u zatvoru postao znatno manje ranjiv.

Ivica je dobio dodatne dvije godine kazne za bijeg. Ipak, među zatvorenicima postao je svojevrsna legenda – pametan, kreativan, hrabar. Ovo mitski glorificirano, ali poučno zatvoreničko iskorištavanje resursa, u kojem je i sobni bicikl odigrao ulogu, pokazalo je da ljudska inventivnost pronađe način čak i u najtežim okolnostima te zašto zatvorski sustavi moraju stalno evoluirati kako bi ostali ispred domišljatosti zatvorenika.